Zadnjih pola godine pisao sam o raznim stvarima. Pisao sam za sebe i za druge. Pisao sam da lakše pogledam u sebe i da lakše izbacim neke stari iz sebe. Pisao sam s ciljem i bez njega. Obraćao sam se u svojim pisanjima i sebi i drugima. Grupama i pojedincima. Zamišljenima i stvarnima.
Ni jednom nisam pisao tebi. Ni jednom ti se nisam na ovaj način obratio. Ne znam zašto. Možda te nisam htio pustiti u ovaj mali dio mog svemira, kada si već ušao u svaki drugi.
Došao si bez najave i pitanja. Iznenadio si me kako me nitko do tada nije iznenadio. Zatresao si svaku stanicu mog bića, a i puno više od toga. Bio si najgora vijest koju sam ikada čuo. Sve u što sam vjerovao jednim si potezom stavio pod upitnik. Nisi imao milosti. Kada si mogao biti lakši, ti si odabrao biti teži. Imao si opak plan. Htio si da postanemo jedno, htio si me prevariti da pomislim da bez tebe ja nisam ja.
Htio si da strah uđe u svaku moju poru. Htio si da izgubim svaku nadu. Htio si da polako nestajem dok ti rasteš. Htio si biti jači i bolji od mene. Htio si mi oduzeti sve i nisi mi planirao dati ništa. Htio si iz mene izvući ono najgore.
Ljutnju, beznađe, jad, sram, strah.
Mislio si da ćeš me uvući u borbu, da ću te pokušati pobijediti, uništiti, slomiti.
Sigurno si se iznenadio kada si shvatio koliko si bio u krivu.
Bio si prema meni odvratan, a ja sam te prihvatio otvorena srca. Slušao sam kako ljudi govore da nije pošteno da se to događa meni. Da si zlo, gad, smeće i smrad. Ja nikada nisam rekao ni jednu ružnu riječ o tebi. Čak sam ih i ispravljao. Objašnjavao da nisi zlo. Da možda i je znaš koliko si dobroga donio. Da možda nisi kriv ni za što.
Nisi poželjan gost, ali nikada nisam htio da se tako osjećaš. Govorio sam ti da su nam se putevi spojili, da ćemo jedan dio ovog ludog putovanja prijeći zajedno i da bi bilo bolje da se jedan na drugog naviknemo. Ne možemo iz svoje kože. Govorio sam ti da ću iz tebe izvući samo ono lijepo, da ću uz tebe naučiti tko sam. Govorio sam ti o sreći i zdravlju. Nisam dopustio da nam zajednički dani budu loši i teški. Ni fizički ni psihički. Odabrao sam te dane napraviti posebnima. Htio sam da i ti vidiš kako je sreća laka i lijepa.
Prihvatio sam te u punom smislu. Na početku sam ti obećao da ću iz svega izaći bolji i jači. I gledaj me sada. Pogledaj unatrag, sjeti se svih mojih misli. Vidi koliko sam napredovao. Hvala ti za to. Mislim da i ne znaš koliko si dobroga donio. Koliko napretka, koliko sreće i osmijeha. Zauvijek si me promijenio. Nikada neću zaboraviti ovo naše putovanje i uvijek ću ti biti zahvalan.
Znaš, ja sam onaj tip koji stremi ka visini. Onaj koji u svemu vidi lijepo. Onaj koji voli i sunce i kišu, i ljeto i zimu.
Koliko sam puta zamišljao da odlaziš, a nikada ti nisam rekao da odeš. Pustio sam te da postojiš, da i ti nešto naučiš. Pustio sam te da me gledaš kako rastem dok ti nestaješ. Pustio sam te da budeš tu i gledaš kako se događa sve suprotno od onoga što si zamislio. Napravio sam svijet u kojem si uživao u svemu. Naučio sam te kako je život divno nepredvidljiv, kako svako tvoje nadanje i želja mogu imati suprotan epilog i svejedno te učiniti sretnim.
Pustio sam da budeš tu u najljepšim trenucima mog života. Pustio sam da ih živiš sa mnom. Da me gledaš kako se neopterećeno smijem, da me slušaš kako pričam o tebi, da osjetiš sreću, nadu, optimizam i ljubav. Da vidiš kako su lijepi. Dao sam ti sve, a nisam ti uzeo ništa.
A sada je vrijeme da odeš. Vrijeme je da se rastanemo, zajedno smo dotaknuli najvišu točku koju smo mogli dotaknuti. Vrijeme je da svatko nastavi svojim putem. Tvoja pruga skreće ulijevo. Znao si da će se to dogoditi kad-tad. Toliko sam ti puta govorio o tome. Vrijeme je da tvoj vagon ode.
Hvala ti za sve. Pokazao si mi koliko je strah smiješan, a nada lijepa. Pokazao si mi da je sve prilika za rast i da je samo naša odluka odabrati rasti. Nisi ni svjestan koliko si
dobroga donio i koliko ćeš dobroga donijeti.
lako si tumor, nisi bio zlo. Bio si dobro. Putuj sigurno i sretno. Uči o sebi kao što si učio od mene. Ti i ja više se nikada nećemo sresti, ali ću zauvijek nositi sa sobom spoznaje do kojih si me doveo. To je najviše što dva bića mogu dati jedno drugome.
Hvala ti na tome.