Ako vas zanima kako bolje pružiti podršku bliskoj osobi sa sarkomom, donosimo vam nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći.
Saznati da nam bliska osoba boluje od teške bolesti kao što je sarkom nije nimalo lako. Osim što je i nama samima teško prihvatiti da nam član obitelji ili prijatelj pati, pružanje podrške i riječi utjehe može biti prilično izazovno. Što joj reći, a da već sama ne zna? Kako se postaviti?
Katkad se kao najlogičnije rješenje čini prikrivanje sažaljenja i ohrabrivanje oboljele osobe motivirajućim riječima, pokušaj da “popravimo” njezino emocionalno stanje. S druge strane, želimo joj pokazati da je u redu patiti, ali kako to učiniti, a da je svojim riječima ne dotučemo? Prije svega, važno je znati da se s ovakvom situacijom svaka osoba nosi na svoj način — ono što će nekome pružiti utjehu, drugome će biti teret.
Suočeni smo s izazovom da oboljelome na najbolji mogući način pokažemo da smo uz njega, a da ga dodatno ne uznemirimo. Pružiti podršku ne znači samo uputiti mu riječi utjehe nakon saznanja o dijagnozi, već pokazati stabilnost i dosljednost, biti osoba na koju se naši voljeni uvijek mogu osloniti. U nastavku doznajte kako ohrabriti svoje najmilije i unijeti im malo svjetla u teške dane.
Sugeriranjem rješenja bez uvida u stvarne potrebe oboljelih može se dogoditi da im još više otežamo situaciju. Prije svega, imajte na umu da neki ljudi ne žele razgovarati o svojoj bolesti — to je njihov način nošenja s teškim novostima i trebali biste ga poštovati. Možda se osjećate kao da se od vas očekuje da stalno dajete neki savjet, no ako niste stručni, radije to preskočite. Katkad okolina nenamjerno stvori pritisak na oboljelog uspoređujući njegovu situaciju s nekom drugom i navodeći ga da se pridržava određenog skupa pravila ili preporuka, bilo da je riječ o načinu prehrane, odabiru liječnika ili stavu prema bolesti.
Suočavanje sa sarkomom može biti dugotrajan proces i svaka se osoba s time nosi na svoj način. Budući da bolest može uzrokovati pojačanu emocionalnost i promjenu ponašanja, budite spremni to prihvatiti. Ključno je ostati strpljiv i pružati kontinuiranu podršku, čak i onda kada napredak nije vidljiv. Nekad smo najčvršći oslonac ako samo slušamo, stoga pustite oboljelog da izbaci iz sebe sve svoje negativne misli i strahove. Ne morate nuditi rješenje, već ste svojom prisutnošću mnogo učinili.
Potrudite se informirati o dijagnozi i procesu liječenja kako biste što bolje razumjeli ono što vam bliska osoba proživljava. Tako ćete joj moći postaviti prava pitanja i pružiti relevantnu podršku. Osim toga, tada ni riječi ohrabrenja neće zvučati usiljeno i neuvjerljivo. Ipak, ne forsirajte optimizam čak ni onda kada je želite ohrabriti — oboljela se osoba mora osjećati slobodnom da izrazi negativne emocije bez straha od osuđivanja.
Ljudi često imaju običaj reći: “Tu sam ako nešto zatreba.” Međutim, u situaciji poput ove, svakako treba ponuditi konkretnu pomoć. Ponudite se skuhati obrok oboljelome, odvesti ga u bolnicu, na zrak ili mu pomozite s kućanskim poslovima. Najlakše je natipkati poruku podrške, no praktična je pomoć ono što se računa.
Ne zaboravite s oboljelom osobom podijeliti novosti iz svoga života, a posebno one lijepe. Novonastala situacija ne znači da u središtu vašeg odnosa sada treba biti samo bolest — prepričajte joj duhovite situacije koje ste nedavno doživjeli. Šala u ovakvim situacijama može biti lijek za dušu, a voljenoj ćete osobi pružiti malo opuštanja i smijeha. Također, trudite se održati svakodnevicu što normalnijom — gledajte filmove, igrajte društvene igre ili prakticirajte druge aktivnosti koje biste i inače radili zajedno.
Gledati voljenu osobu kako se bori s teškom bolešću izuzetno je emocionalno iscrpljujuće, posebice ako živite u istom kućanstvu, stoga ne zanemarujte vlastitu mentalnu ravnotežu. Ako se osjetite preplavljeno, znajte da je to potpuno normalno i ne ustručavajte se potražiti podršku. Sjetite se da osoba u trenutku primanja dijagnoze ne postane samo “bolesnik” - to je i dalje vaš brat, supruga, prijateljica, itd., dakle bliska osoba koja vas voli i ne bi htjela da zanemarite vlastito psihičko i fizičko stanje.
Svatko se s teškim situacijama nosi na svoj način pa tako ne postoji ni univerzalan pristup kojim bismo bližnjima pokazali da nisu sami i da ćemo uvijek biti uz njih. No, ono što možemo učiniti jest poštovati njihove granice i biti im utjeha dok prolaze kroz teško stanje. Od posebne je važnosti da to ne ostane samo na riječima, već da samoinicijativno poduzmemo akcije kojima ćemo im olakšati svakodnevicu. Ipak, u brizi za oboljele ne smijemo zanemariti vlastite osjećaje, stoga ne oklijevajte potražiti pomoć ako osjetite potrebu za njom. Tako ćete pomoći sebi, ali i održati snagu da voljenoj osobi ostanete čvrst oslonac.